Zamolba za prestanak pohađanja nastave izbornog predmeta.
Potvrda o statusu redovitog učenika
Socijalni program Grada Rijeke
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (pročišćeni tekst)
Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi
Pravilnik o kriterijima za izricanje pedagoških mjera
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Prve školske uspomene
U ovu, Osnovnu školu „Gelsi“, upisala sam se prije točno četiri godine. Prvi dan škole bila sam jako uzbuđena. Poznavala sam tek nekoliko prijatelja s kojima sam se družila u vrtiću. Sve mi je bilo čudno i nepoznato, no ipak sam hrabro odlučila krenuti u nove avanture!
Jedna od mojih najboljih zgoda dogodila se već na početku prvoga razreda. Učiteljica Vlasta odlučila je sudjelovati u scensko-literarnom natjecanju za učenike te je za tu prigodu odabrala, zamislite, upravo mene! I još jednog učenika, Leona. Sve nam je objasnila i mi smo to vrhunski odradili. Osim straha od publike i velike dvorane, sve je prošlo u najboljem redu. Po završetku, na povratku u školu, učiteljica nas je nagradila čokoladom. Od tada Leona smatram posebnim prijateljem, a osim čokolade, zaslužila sam i svoju prvu pohvalnicu.
U ove četiri godine bili smo i na puno izleta. Ipak, najdraži mi je bio izlet u Krašograd. Sjećam se da smo tamo, čim smo došli, dobili svatko svoj doručak, ali i fini ručak. Kao u pravom restoranu! Igrali smo razne zanimljive i poučne igre od kojih mi je najdraža bila „Škrinjica s blagom“ jer je nagrada bila slatka i ukusna čokolada (za svakoga). Ubrzo nas je zadesila naporna i teška pandemija zločeste boleštine koja još uvijek traje, iako u puno slabijem obliku. U našoj školi, kao ni u jednoj, nastave nije bilo pa smo je odrađivali na daljinu. Kasnije, kako je vrijeme odmicalo, odrađivali smo malo kod kuće malo u školi, sve dok se u potpunosti nismo svi vratili na staro. To mi se više sviđalo jer sam se družila s prijateljima i učiteljicama. U trećem razredu posjetili smo čak i Medicinski fakultet u Rijeci, gdje smo puno toga naučili o ljudskom tijelu i raznim organima. Želja mi je, kad odrastem, postati liječnica pa me je ovaj posjet zaista oduševio. Jako mi se svidjelo i sudjelovanje u natjecanju u izražajnom čitanju u organizaciji Udruge „Portić“. Tu sam sudjelovala čak tri uzastopne godine i svaki put posebno pohvaljena. Te iste školske godine snimili smo film pod naslovom „Obiteljski odmor“ i osvojili dvije nagrade na filmskom natjecanju. Svečano smo otvorili i Trg svete Barbare posvećen svoj djeci i čitanju. Upravo na tom trgu sam, povodom jedne gradske svečanosti, recitirala pjesmu na našem čakavskom narječju „Ča“, Adriana Filčića i zaradila veliki pljesak publike, a i učiteljica me nagradila velikom peticom.
Školu ću pamtiti najviše po dragim i toplim učiteljicama koje su uvijek bile uz mene pa čak i onda kada sam znala pogriješiti. Nedostajat će mi naše zajedničke igre u parkiću ispod škole. Nakon završetka školovanja u školi Gelsi, planiram nastaviti školovanje u nekoj drugoj školi u gradu Rijeci.
Roberta Antonić
Kako sam riješio prvi školski problem?
Bilo je to 2019. godine! Prvi dan u školi, 9. rujna. Još uvijek se toga vrlo jasno sjećam. Imao sam samo šest godina. Evo kako je to bilo…
Učiteljice su me srdačno dočekale u našoj školskoj dvorani. Jako sam se bojao jer nisam znao ništa o školskom životu, a najveći razlog mome strahu bilo je nedovoljno poznavanje hrvatskog jezika. Tu su se učiteljice ponijele vrlo ljubazno i pristupile mi prijateljski. Dale su mi samopouzdanje i počeo sam brže učiti pa sam mogao i pratiti nastavu i igrati se s prijateljima na dvorištu. Polako sam postajao jezično sve bolji i puno sam stvari naučio od svojih učiteljica Višnje i Vlaste. U prvom razredu sve je bilo odlično dok nije stigla pandemija. Nas učenike poslali su doma pa smo morali imati nastavu na daljinu ili online nastavu. U početku mi je sve bilo malo čudno, ali ubrzo sam se privikao pa su mi i roditelji pomagali u rješavanju školskih zadaća. Uživao sam učiti s tatom jer je i on ostao kući, a inače bude na brodu. No, i to je završilo i vratili smo se u školske klupe. Ostalo je još puno ograničenja u školi pa smo zbog sigurnosnih razloga još uvijek morali nositi maske na licu, nismo smjeli dijeliti i posuđivati stvari, stalno smo morali prati i dezinficirati ruke, držati razmak i još puno toga. Na izlete, naravno nismo mogli ni smjeli. Povremeno bi se morali opet vratiti na online nastavu kada bi se netko od nas zarazio. Uglavnom, nije bilo baš lijepo. Svi smo bili jako veseli kada se to sve privodilo kraju. Od izleta, na kojima smo bili u ove četiri godine, sjećam se odlaska u Delnice, Fužine, Mošćeničku Dragu, Park prirode Učku, Zagreb, Krk, Varaždin, Krašograd, a planiramo i još pokoji izlazak. Obilazili smo i obližnje institucije. Bili smo u Dječjoj kući, GKL Rijeka, HNK Ivana pl. Zajca…Sjećam se i zanimljive radionice na Medicinskom fakultetu u Rijeci, obilaska i interaktivnih sadržaja na Pomorskom fakultetu u Rijeci i tu smo zaista puno toga naučili. Snimili smo vlastiti film pod naslovom „Obiteljski odmor“. U tom filmu glumio sam tatu i mogu reći da sam se jako dobro zabavio. S njim smo sudjelovali na filmskom natjecanju i osvojili dvije nagrade, za najbolju scenografiju i šminku.
Osnovnu školu „Gelsi“ pamtit ću po prvim svojim učiteljicama i prekrasnim trenucima koje sam proveo sa svojim prijateljima. Nakon ovih prvih četiri godine planiram nastaviti školovanje u nekoj drugoj školi, vjerojatno malo bližoj mojem mjestu stanovanja..
Emil Valentino Grujičić Vera
Moje četiri godine u Gelsi
Prije otprilike četiri godine roditelji su me upisali u Osnovnu školu „Gelsi“. Jedan od razloga je sigurno bio taj što je i moj stariji brat išao u tu školu. Sjećam se da sam se taj prvi dan osjećala uzbuđeno i pomalo prestrašeno.
Te četiri godine su „proletjele“, osim u vrijeme pandemije, kada je vrijeme prolazilo sporo. Nismo išli u školu nego smo pratili nastavu putem računala, tzv. online nastavu. Jedva sam čekala da to prođe. Jako volim izlete jer tada posjećujemo razna mjesta. Do sada smo bili u Zagrebu, Varaždinu, Krašogradu, Krku…Ponekad smo bili i gosti u našem rodnom gradu. Tako smo nekoliko puta posjetili Dječju kuću, Udrugu Portić, koja se bavi djecom, HNK Ivana pl. Zajca, GKL Rijeka, Medicinski i Pomorski fakultet u Rijeci i još puno mjesta. Sjetili smo se obilježiti Dan bijelog štapa, kada smo upoznali gospodina Emila Mandarića, Međunarodni dan dječjih malignih bolesti i još puno toga. Povodom ove posljednje manifestacije prisjetili smo se naših smiješnih situacija te ih napisali na kartončićima koje smo plastificirali i poslali u veseloj kutiji u Dječju bolnicu na Kantridu. Naš razred je bio i na svečanom otvaranju Trga svete Barbare u Rijeci koji je ujedno i posvećen djeci i čitanju slikovnica i knjiga. Ima još puno toga, ali nikako ne smijemo zaboraviti film „Obiteljski odmor“. Jeste li čuli za njega? Taj kratki film snimio je moj razred i dobio čak dvije nagrade.
Moje četiri godine u ovoj školi pamtit ću i po učiteljicama Višnji i Vlasti, ali i po prijateljima koje sam stekla. Nakon škole Gelsi planiram upisati Osnovnu školu „Podmurvice“ jer kod nas nema 5. razreda koji mogu pohađati na hrvatskom jeziku, a i u blizini je moje prve škole.
Marta Ušljebrka Krainz
Prije četiri godine krenula sam u prvi razred osnovne škole. Sjećam se kako sam samo bila prestrašena, imala sam veliku tremu i pomalo sam se sramila. No, usprkos tome, očekivala sam da će mi biti lijepo i upravo to se i obistinilo!
Svaka nova školska godina donosila je mnogo zgoda i nezgoda. Sjećam se prvog zagrljaja učiteljice Vlaste, zabavnih dana ispunjenih smijehom te straha kada bih nezgodno pala. Upravo od jednog takvog imam i trajnu uspomenu posred čela. Tijekom našeg četverogodišnjeg druženje posjetili smo razna mjesta. Bili smo u Delnicama, Fužinama, Varaždinu, Mošćeničkoj Dragi, Krašogradu, Zagrebu, Parku prirode Učka, na otoku Krku i sigurno na još nekim mjestima kojih se trenutno ne mogu sjetiti. Nažalost, neka planirana mjesta nismo uspjeli posjetiti jer nas je, kao i sve ostale, zadesila pandemija. No, to se ipak uz pomoć naših učiteljica pretvorilo u zabavu , iako smo jedva čekali povratak u našu učionicu i školske klupe. Obilazili smo i susjede pa smo tako jednom prilikom posjetili Medicinski fakultet u Rijeci i tamo vidjeli razne zanimljivosti. U nekoliko navrata posjetili smo Dječju kuću, Portić, GKL Rijeka, HNK Ivana pl. Zajca itd. obilježavali smo važne datume poput Dana bijelog štapa u našoj školi, Europskog dana oralnog zdravlja u Parku Mlaka, Dječji tjedan u Dječjoj kući, Međunarodni dan dječjih malignih bolesti također u Parku Mlaka i još podosta toga. Bilo je jako lijepo kada smo sudjelovali na svečanom otvaranju Trga svete Barbare koji je primarno posvećen djeci i čitanju. Snimili smo također i naš pravi kratki film pod naslovom „Obiteljski odmor“, za koji smo osvojili dvije nagrade. Sudjelovali smo na nekoliko natjecanja, što školskih, što međunarodnih. Neki od njih su:; Mala olimpijada, Dabar, Klokan, i ti možeš biti teta/barba pričalica…
Ove četiri godine u školi najviše ću pamtiti po zabavnim putovanjima, učiteljicama Višnji i Vlasti, njihovom smijehu i dobroti. Nakon Osnovne škole – SE „Gelsi“, planiram nastaviti svoje školovanje u Osnovnoj školi „Podmurvice“ te se nadam da će mi i tamo biti jednako lijepo.
Katja Šćulac
Prolazi već četvrta godina od kada sam krenula po prvi puta u školu. Sjećam se tog prvoga dana i onog uzbuđenja i ponosa što postajem učenica ove škole. Nisam mogla ni pretpostaviti koje me sve lijepe stvari očekuju.
U prvome razredu svi smo bili zaposleni upoznavanjem. Naš prvi izlet bio je putovanje u Delnice. Tamo smo išli povodom Dana kruha pa se sjećam da smo tom prilikom i mijesili tijesto za kruh koji se poslije nosio životinjama. Ta godina je toliko brzo proletjela jer mi je u sjećanju ostalo i kad smo već bili drugaši i trebali stati u red, učiteljica bi nas pozivala: „Prvaši, u red!“. Nama je to bilo jako čudno, ali i zabavno, jer smo i mi nju u nečemu morali ispravljati. U trećem razredu smo već puno više putovali i posjetili brojne gradove. Jako mi se svidio Varaždin jer sam puno toga naučila o tom baroknom gradu, a imaju i dobar sladoled. Sada, kad smo već u četvrtom razredu, lijepo mi je prisjećati se brojnih uspomena. Iako putujem i s obitelji, moram priznati da mi školska druženja na izletima imaju posebnu vrijednost. Bili smo, osim spomenutih Delnica i Varaždina, i u Parku prirode Učka, Mošćeničkoj Dragi, na otoku Krku, u Zagrebu, a planiramo i na još neke destinacije. Često su nas naši „susjedi“ pozivali u goste pa smo tako jednom prilikom posjetili Medicinski fakultet u Rijeci koji se ujedno nalazi u blizini naše škole. Odazvali smo se pozivu i Pomorskog fakulteta u Rijeci gdje smo obišli njihovu zgradu i vidjeli brojne zanimljivosti. Tom prilikom dobili smo i majice na poklon, a i kolače i sok kao pravi gosti. Osim spomenutih mjesta, bili smo u nekoliko navrata i u Dječjoj kući, Udruzi Portić koja se bavi djecom, GKL Rijeka te u HNK Ivana pl. Zajca. Uvijek smo obilježavali važne datume, posebice one kojima smo nastojali osvijestiti probleme onih koji su možda malo i zapostavljeni. Tako smo obilježili Dan bijelog štapa u čemu nas jako dobro i lijepo poučio gospodin Emil Mandarić koji je nažalost slijep. Europski dan oralnog zdravlja obilježili smo u Parku Mlaka i to tako da smo imali veselu radionicu s liječnicama iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo. Povodom Dječjeg tjedna otišli smo ispred Dječje kuće i igrali se starih igara kojih bi se sigurno prisjetili naši roditelji i nonići. Posljednji događaj koji smo svečano obilježili bio je Međunarodni dan dječjih malignih bolesti. Bilo smo opet u Parku Mlaka i tom prilikom bili su i novinari i televizijske kamere. Mi smo za bolesnu djecu pripremili naše kratke pisane uratke u kojima smo se prisjetili šaljivih dogodovština i poslali im u Dječju bolnicu na Kantridu. Nije to prvi put da su nas snimali za televiziju, još u prvom razredu sudjelovali smo u svečanom programu otvaranja Trga svete Barbare, posebno posvećenom djeci. Osim što su nas snimali i mi smo u trećem razredu snimili naš kratki film „Obiteljski odmor“ te s njime sudjelovali i na filmskom natjecanju te osvojili dvije nagrade. Sudjelovali smo u puno natjecanja: Lidrano, Dabar, Klokan, Večer matematike, I ti možeš biti teta/barba pričalica itd. dobili smo puno pohvalnica…i sve to u samo četiri godine! Da i ne spominjem kako nas je u međuvremenu svih jednako zadesila pandemija Corona virusa. Održavali smo nastavu na daljinu svaki dan, osim naravno vikendom.
Svoju školu Gelsi ću pamtiti po svim ovim lijepim uspomenama. Nakon ovog četvrtog razreda planiram nastaviti školovanje u Osnovnoj školi „Podmurvice“ jer sam u hrvatskom odjelu, a za nas dalje nema u ovoj školi.
Laura Brnabić
Prije četiri godine upisala sam se u osnovnu školu. Bila je to jesen 2019. godine. Toga dana osjećala sam se jako uzbuđeno, prestrašeno i pomalo sramežljivo. Očekivala sam da će nas biti puno manje u razredu.
U prvom razredu, na proljeće, dogodila nam se pandemija Corona virusa i svi smo morali ostati kući. Imali smo nastavu na daljinu. Bilo je jako neobično jer smo bili još dosta mali, a ni slova još nismo bili sva naučili. To je potrajalo cijeli drugi razred, a povremeno i dio trećeg. No, već tada smo mogli putovati na izlete i povremeno činiti neobične i kreativne stvari. Tako smo u tom istom trećem razredu snimili i naš kratki film. Nazvali smo ga „Obiteljski odmor“ te s njime sudjelovali na filmskom festivalu i osvojili čak dvije nagrade. Četvrti razred pamtiti ću po izletu u Zagreb i po tome što sam slomila ruku. Osim Zagreba, tijekom ove četiri godine, posjetili smo Delnice, Krašograd kraj Zagreba, otok Krk, Park prirode Učka…, a bili smo i u gostima na Medicinskom fakultetu u Rijeci, Dječjoj kući, Pomorskom fakultetu u Rijeci i još puno mjesta. Obilježavali smo važne dane kao što su Dječji tjedan, Dan bijelog štapa, Europski dan oralnog zdravlja.
Najviše ću pamtiti moje prve učiteljice i doba kad sam bila mali prvašić. Nakon škole Gelsi planiram ići na Viškovo u školu jer živim u blizini.
Korina Tomić
Prije četiri godine upisana sam u Osnovnu školu – SE „Gelsi“. Prvi dan škole osjećala sam se uplašeno jer me stariji brat uvijek plašio i govorio kako je škola grozna i strašna. Drugi razlog moje uplašenosti je bio taj što sam od velikog broja djece ja poznavala samo Geu i Robertu jer smo zajedno išle u isti vrtić.
Na početku mi je bilo, sjećam se, jako teško. Naročito mi je bilo teško upamtiti sva ta nova imena i lica. Gea i Roberta su našle svoje prijatelje i otišle od mene, a ja sam se pomalo osjećala usamljeno. No, tada mi je prišla Laura s pričom o tome kao joj je mama rekla da sam ja rođena samo dan poslije nje. Nama je to bilo silno zabavno i smiješno i tako smo se nas dvije počele malo intenzivnije družiti. U tom istom prvom razredu, mislila sam o sebi da sam genije jer mi je sve bilo lagano, a pogotovo matematika. Nažalost, te godine nismo puno proveli u školi jer su se učitelji pobunili i prestali raditi. Mi smo svi to nazivali štrajk učitelja. Ubrzo nakon toga dogodila se pandemija i to je bio veliki događaj u cijelom svijetu jer smo većinu prvog i drugog razreda imali nastavu na daljinu, tzv. online nastavu. Kako sam jako voljela čitati, učiteljica me često zvala da idemo na Lidrano. Bili smo i na puno izleta. Sjećam se da smo obišli otok Krk, Delnice, Fužine, Mošćeničku Dragu, Varaždin, Zagreb, a posjetili smo i Krašograd. Najviše mi se svidio izlet u Zagreb zbog posjeta Zoološkom vrtu gdje sam mogla vidjeti najdražu životinju capibanu, a u lijepom sjećanju mi je ostao i posjet Parku prirode Učka zbog puno zanimljivih interaktivnih igara i slika. Gostovali smo i na Medicinskom fakultetu u Rijeci gdje ujedno radi i moja mama koja nam je i organizirala sudjelovanje u vrlo poučnoj i zanimljivoj radionici o ljudskom tijelu. Posjetili smo Dječju kuću i to u sklopu Dječjeg tjedna gdje smo zajedno s volonterima Udruge Portić igrali neke stare igre kojima su se igrali naši roditelji. Često smo obilježavali važne datume, kao npr. Dan bijelog štapa, Europski dan oralnog zdravlja, već spomenuti Dječji tjedan…, a najviše mi se svidjelo kako smo obilježili Međunarodni dan dječjih malignih bolesti. To smo napravili na način da smo za djecu u bolnici napisali naše smiješne dogodovštine kako bi ih nasmijali i olakšali im dugotrajan boravak u bolnici. Sjećam se i da smo sudjelovali u programu svečanosti otvaranja Trga svete Barbare koji je namijenjen upravo nama, djeci. Prošle školske godine snimili smo kratki film „Obiteljski odmor“ u kojem sam osobno sudjelovala kao scenaristica te njime sudjelovali na filmskom festivalu i osvojili čak dvije nagrade. Moram spomenuti da je jedna od njih bila upravo nagrada za najbolju scenografiju, a druga je bila za najbolju šminku jer smo uspjeli dva dječaka šminkom pretvoriti u mačku i psa. Ima još puno natjecanja na kojima smo sudjelovali u ove četiri godine o čemu svjedoče brojne pohvalnice, zahvalnice i diplome.
Ove moje četiri godine u školi Gelsi pamtit ću po našim učiteljicama te kako smo s učiteljicom Vlastom jako puno naučili kroz igru i smijeh. Zauvijek ću pamtiti naše zajedničko ime Habuščimančići, nastalo u doba pandemije. Nakon Osnovne škole „Gelsi“ planiram upisati Osnovnu školu „Podmurvice“ i veseli me što većina učenika i mojih prijatelja također planira isto.
Noemi Mavrinac
Prije četiri godine, točnije 2019. godine, krenula sam u prvi razred Osnovne škole – SE „Gelsi“. Prvi dan škole osjećala sam se uzbuđeno i bila sam sigurna da ću dobiti dobre učiteljice i vrlo zanimljive prijatelje.
Prvo čega se sjećam, dok ovo pišem, je da sam u prve dvije godine u školi stalno padala, čak i na ravnome. Moja najdraža zgoda je bila kad sam uganula nogu. Svi su se pokazali kao pravi prijatelji i pomagali mi. U ove četiri godine puno smo putovali i izlazili izvan škole. Bili smo u Fužinama, Delnicama, Varaždinu, Mošćeničkoj Dragi, Krašogradu i na još nikim mjestima i tu ne planiramo stati. Od bližih destinacija u Rijeci pamtim posjet Dječjoj kući, Udruzi Portić, Pomorskom fakultetu , GKL Rijeka, Medicinskom fakultetu i svaki od tih posjeta mi je bio lijep, ali mi se najviše svidjelo kad smo bili u HNK Ivana pl. Zajca. Gledali smo i slušali koncert i to je zvučalo savršeno. Baš sam uživala! Obilježavali smo vrlo važne i humane dane, kao što je Dan bijelog štapa, Europski dan oralnog zdravlja, Dječji tjetan, Međunarodni dan dječjih malignih bolesti i još puno toga. Svaki događaj bio je zanimljiv i poučan. Na svečanom otvorenju Trga svete Barbare, sjećam se da je bilo jako puno škola, a mi smo aktivno sudjelovali u cijelom programu jer je to trg posvećen djeci i čitanju. Prošle godine, u trećem razredu, sudjelovali smo u jednom projektu u sklopu kojeg smo snimili film „Obiteljski odmor“. Taj isti film osvojio je dvije nagrade na filmskom festivalu. Te nagrade su nam bile jako važne jer je to bio prvi film koji smo sami osmislili i snimili i mislim da je to za nas svih bilo jedno jako lijepo i bogato iskustvo. Sudjelovali smo i u brojnim drugim natjecanjima i smotrama.
Sad kad se moje školovanje u ovoj školi bliži kraju, mogu reći da ću najviše pamtiti svoje prve učiteljice i to najviše po njihovoj dobroti. Nakon ove škole planiram upisati Osnovnu školu „Podmurvice“.
Obzirom da je i nas zahvatila nastava na daljinu, imam i neka sjećanja vezana uz taj period, no ona nisu baš tako lijepa i jedva sam čekala povratak u školu uživo.
Tia Todorović
Bilo je to prije četiri godine. Prvi dan prvoga razreda došla sam u pratnji roditelja. Škola mi se činila jako velikom, a posebno mi se svidjelo zelenilo oko škole i park. To je bilo prvo što sam uočila taj dan.
Bila sam jako uzbuđena, uplašena, ali i sretna. U dvorištu je bilo već puno djece. Dočekale su nas učiteljice i odvele u učionicu. Smjestili smo se u klupe, a ja sam sjela pored Marije. Taj dan nije bilo nastave nego samo međusobno upoznavanje i gledanje udžbenika iz kojih ćemo učiti u prvom razredu. Sjećam se da sam često zaboravljala imena novih prijatelja iz razreda jer nas je bilo puno. Čak dvadeset šestero! No, kako je vrijeme odmicalo, tako sam sve bolje pamtila jer smo se često zajedno družili i zabavljali. Išli smo zajedno i na puno izleta. Bili smo u Delnicama, Fužinama, Mošćeničkoj Dragi , a onda nas je pandemija zatvorila u kuće pa smo imali nastavu na daljinu ili online nastavu. Jako su mi nedostajali prijatelji i moje učiteljice. Jedva sam čekala da sve to prođe i da se opet vratim u školu, a kada se to konačno i dogodilo bila sam jako sretna jer smo opet mogli ići i na izlete. Najviše mi se svidio izlet u Zagreb zbog vodiča s kojim sam se jako smijala. Osim izleta, posjećivali smo i obližnje destinacije kao što je Dječja kuća, Udruga Portić, GKL Rijeka, Medicinski fakultet u Rijeci, HNK Ivana pl. Zajca te Pomorski fakultet u Rijeci. Sigurno sam i nešto zaboravila spomenuti jer smo bili na mnogim mjestima. U školi smo obilježavali važne datume kao na primjer Dan bijelog štapa, Europski dan oralnog zdravlja, Međunarodni dan dječjih malignih bolesti…Svečano smo otvorili Trg svete Barbare posvećen djeci i čitanju. Snimili smo film „Obiteljski odmor“ za koji smo osvojili dvije nagrade na koje sam jako ponosna. Sudjelovali smo na natjecanju u čitanju „I ti možeš biti teta/barba pričalica“, na kojem su neki dobili nagrade, a svi pohvalnice.
Ima još puno toga lijepoga za ispričati. Najviše ću ipak svoju školu pamtiti po učiteljicama, njihovoj pažnji, strpljenju i znanju kojeg su nam prenijele. Nadam se da i kad krenem u 5. razred u drugu školu isto tako imati divne učitelje koji će znati nastaviti ono što je započeto u školi „Gelsi“. Idemo dalje do nove pobjede!
Korina Tina Šuša
Moje školovanje započelo je prije četiri godine. Imam jako puno lijepih uspomena kojih ću se pokušati prisjetiti u ovom sastavku.
Sjećam se tog prvog dana, bio sam jako uzbuđen. Sve mi je bilo novo, a najviše sam se bojao ocjena. Jako me razveselilo to što su mi se roditelji posebno za taj dan uredili. Tada sam upoznao prijatelje koji su mi danas jako važni, a i učiteljice. Učenici drugog razreda priredili su nam svečanu dobrodošlicu. Otpjevali su nekoliko pjesama i izrecitirali neke šaljive stihove. U školi sam bio jako dobar, ali ne znam zašto bih često zaboravljao opremu za tjelesni ili pokoju knjigu. Tada bih trčao u zadnji čas po to ili bi mi jednostavno u školi posudili prijatelji. Tijekom ove četiri godine bili smo u Delnicama, Fužinama, na otoku Krku, u Parku prirode Učka, Krašogradu, Zagrebu…Najviše mi se svidjelo u Krašogradu jer sam tamo vidio puno životinja, ali bih spomenuo i obilazak Parka prirode Učka jer je sve bilo neobično i vrlo poučno i zanimljivo. Drugi razred je bio neponovljiv zbog bolesti Corone virusa. Bilo mi je super jer nisam trebao odlaziti i dolaziti kući. To je potrajalo neko vrijeme, a nakon toga se polako počelo vraćati sve na staro. Opet smo počeli odlaziti u goste izvan škole pa smo posjetili Medicinski fakultet u Rijeci i moje omiljeno mjesto, a to je Pomorski fakultet u Rijeci jer planiram postati mornar. U nekoliko navrata posjetili smo i GKL Rijeka i još mnoga mjesta. Obilježavali smo važne datume, a jedan od zadnjih je bio Međunarodni dan dječjih malignih bolesti. U trećem razredu, u sklopu projekta „Film svima i svugdje“ snimili smo svoj pravi film. Nazvali smo ga „Obiteljski odmor“ te osvojili dvije nagrade. Ipak, najviše ću pamtiti učiteljice jer su nas puno toga naučile, s nama se šalile i uvijek nam pomagale. Uz njih pamtit ću i svoje prijatelje i prijateljice.
Sljedeće godine planiram upisati obližnju Osnovnu školu „Podmurvice“, gdje me već očekuje moj stariji brat. On će iduće godine biti već osmi razred. Uvijek ću se rado sjećati svoje prve škole Gelsi i radujem se svemu novome što me očekuje u drugoj školi.
Jure Tiškivski
Prije četiri godine upisala sam se u Osnovnu školu – SE „Gelsi“. Bila sam jako uzbuđena i očekivala sam da ću toliko puno toga naučiti, a sve kako bih postala „pametnija“ od svoje starije sestre. Ona je također pohađala ovu školu!
Sjećam se da sam se najviše veselila izletima. To se nije ni dan danas promijenilo. U ove četiri godine, usprkos pandemiji, posjetili smo: Delnice, Fužine, Krk, Varaždin, Park prirode Učka, Mošćeničku Dragu, Krašograd, Zagreb i još neke bliže destinacije. Upravo ta već spomenuta pandemija bila je razlog što smo dobar dio vremena proveli zatvoreni u svoje domove pa se nastava morala odvijati putem tableta. Kad je to malo popustilo, odmah smo se „bacili“ na druženje. Posjetili smo Medicinski fakultet u Rijeci, gdje smo sudjelovali u radionici o ljudskom tijelu i nasljeđivanju. Bili smo i na Pomorskom fakultetu u Rijeci te vidjeli razne zanimljivosti koje nikad ne bih mogla vidjeti da nismo bili pozvani u goste. Posjetili smo nekoliko puta Udrugu „Portić“, GKL Rijeka, HNK Ivana pl. Zajca, Dječju kuću… Drago mi je što smo obilježavali važne dane jer smo naučili podosta toga o ozbiljnim i važnim problemima osoba s određenim teškoćama. U našoj školi obilježili smo Dan bijelog štapa, Europski dan oralnog zdravlja, Međunarodni dan dječjih malignih bolesti, a i Dječji tjedan naravno. Upravo mi smo svečano otvorili Trg svete Barbare koji je posvećen djeci i čitanju. Također moram spomenuti da smo snimili svoj film „Obiteljski odmor“ te osvojili čak dvije nagrade od kojih je jedna za najbolju šminku i druga za najbolju scenografiju.
Svoje prve četiri godine školovanja, ujedno i prve četiri godine u Osnovnoj školi – SE „Gelsi“, pamtit ću po sklopljenim prijateljstvima, učiteljicama i raznim bogatim dogodovštinama. Premda će mi biti jako žao napustiti ovu školu, ipak se ujedno i veselim novoj školi te novim školskim događajima.
Maria Kovačević
Prije četiri godine upisala sam se u školu. Prvi dan škole bila sam jako uzbuđena. Očekivanja su bila razna, a jedno od njih je bilo da će škola biti jako velika.
Kroz ove četiri godine svašta se izdogađalo. Prvi razred krenuo je onako kako bi trebao. Počeli smo se upoznavati, učiti, išli na izlete i onda je nastupila pandemije Corona virusa. Dobar dio vremena proveli smo kod kuće pohađajući nastavu na daljinu. Ponovnim vraćanjem u školske klupe, sve se počelo normalizirati pa smo tako posjetili i Medicinski fakultet u Rijeci, Dječju kuću, Pomorski fakultet u Rijeci, Udrugu Portić i još puno mjesta izvan naše škole, a u gradu Rijeci. Obilježavali smo razne važne dane kao što su: Dan bijelog štapa, Europski dan oralnog zdravlja, Dječji tjedan, Međunarodni dan dječjih malignih bolesti itd. snimili smo film „Obiteljski odmor“ te na filmskom natjecanju osvojili dvije nagrade. Sudjelovali smo na raznim mnogobrojnim natjecanjima.
Od ovih provedenih četiri godine u Osnovnoj školi – SE „Gelsi“ najviše ću pamtiti učiteljice i prijatelje. Nakon ove škole, planiram se upisati neku drugu, ali još nisam sigurna koju.
Karla Štifter
U Osnovnu školu – SE „Gelsi“ upisao sam se prije četiri godine. Sjećam se da sam prvoga dana škole bio jako uzbuđen i jedva sam čekao upoznati prve učiteljice.
Svidjelo mi se što su nam učiteljice, odmah prvi dan, upisale imena na kolaž papir i složile ih u vlakić. Tako nas je veselo dočekala moja prva škola! Tata me je istog dana fotografirao s jednim dječakom, a tada još nisam ni znao da će mi to postati najbolji prijatelj. Već u drugoj polovici prvoga razreda zadesila nas je Corona! To je bilo ludo jer smo morali raditi od kuće, što mi se na početku čak i svidjelo! Kad smo se vratili u školu morali smo još dugo vremena nositi maske. No, ipak smo se počeli više družiti, a mogli smo opet ići i na izlete. Tijekom sve četiri godine posjetili smo razna mjesta i gradove. Neki od njih su: Delnice, Fužine, Krk, Varaždin, Park prirode Učka, Mošćenička Draga, Krašograd, Zagreb…Od svih izleta najbolje mi je bilo kada smo išli u Zagreb. Imali smo jako zanimljivog vodiča koji nas je zabavljao i nasmijavao cijelim putem. Tamo smo posjetili Tehnički muzej, Zoološki vrt, bili na Gradecu, Kaptolu, Trgu bana Josipa Jelačića i na još nekim mjestima. Osim ovih dužih destinacija, upoznavali smo i vlastiti grad pa smo tako gostovali na Medicinskom fakultetu u Rijeci gdje smo sudjelovali u poučnoj radionici o ljudskom tijelu i nasljeđivanju. Na Pomorskom fakultetu u Rijeci obišli smo cijelu zgradu i vidjeli brojne zanimljivosti od kojih bih najviše istaknuo VR i simulator broda. U nekoliko navrata svratili smo i do GKL Rijeka, Dječje kuće, Udruge Portić te u HNK Ivana pl. Zajca. Naš razred obilježio je i neke važne datume kao što su: Dan bijelog štapa, Europski dan oralnog zdravlja, Dječji tjedan, Međunarodni dan dječjih malignih bolesti i još neke. Svečano smo otvorili preuređeni Trg svete Barbare posvećen djeci i čitanju. Jako mi se svidjelo dok smo snimali naš razredni film. Nazvali smo ga „Obiteljski odmor“, a ja sam glumio mačku. Za taj film smo na filmskom festivalu osvojili čak dvije nagrade. Bilo je to u sklopu europskog projekta „Film svima i svugdje“.
Ipak, od svega navedenoga najviše ću pamtiti putovanje u Zagreb jer sam tamo najviše toga vidio i upoznao, a moram priznati da sam se tamo i najviše zabavio. Posebno ću pamtiti stihove koje smo jako dobro naučili i zapamtili tijekom vožnje u autobusu, a glase ovako: „Hajde šole dodaj gas, ne daj nikom ispred nas!
Samo pazi na krivine, da nam netko ne pogine!“.
Nakon četvrtog razreda morat ću ići u drugu školu pa će to vjerujem biti Osnovna škola „Podmurvice“, što i nije tako loše jer će skoro svi iz razreda biti tamo.
Andro Sitar
Osnovnu školu – SE „Gelsi“ pohađam već četvrtu godinu. Ljeto prije početka škole bilo mi je uzbudljivo jer sam znao i nestrpljivo iščekivao da napokon krenem u školu. Cijelo to ljeto proveo sam u Dalmaciji kod djeda i bake, a kad sam se vratio, jedno jutro mama me samo probudila i rekla da je danas taj dan kad se kreće u školu. Ja sam samo razmišljao kako će me tamo dočekati puno prijatelja.
U prvom razredu su mi dani jako brzo prolazili jer smo malo učili, a puno se igrali. Tako se bar meni činilo! Tu bezbrižnost pokvarila nam je pandemija pa smo morali prijeći na nastavu na daljinu. Prvih nekoliko dana takve škole bilo mi je čak i zanimljivo jer nisam se morao ustajati i posebno spremati za odlazak u školu, a i mogao sam više igrati playstation. No, vrlo brzo sam shvatio da mi nedostaju moji prijatelji, učiteljice i naša prava igra na igralištu. Kada se sve to polako počelo smirivati, vratili smo se u školu i meni je to bilo veliko olakšanje. Konačno smo se svi mogli vidjeti i družiti uživo! Drugi razred je već bio „smireniji“ jer smo veliku većinu vremena ipak uspjeli provesti u školi. Počeli smo češće odlaziti i na izlete koji su mi bili super. Te dane nismo imali onu redovnu nastavu, a i vozili smo se autobusom, što mi je posebno drago jer i moj tata vozi jedan takav! Najbolji izlet mi je bio onaj kada smo išli u Krašograd, a odlično mi je bilo i kad smo bili na našem obližnjem otoku Krku. S tog izleta pamtim obilazak aerodroma gdje smo smjeli ući u pravi vojni helikopter. Osim izleta, u ove četiri godine prisustvovali smo na raznim događanjima. Tu bih spomenuo da smo u prvom razredu svečano otvorili Trg svete Barbare kojim i danas rado prođem kada odem s mamom i tatom u grad. U trećem razredu mi je bilo izvrsno jer smo snimili naš film kojeg smo nazvali „Obiteljski odmor“. Koliko je bio dobar svjedoče dvije osvojene nagrade na filmskom festivalu! Jedna je bila za najbolju scenografiju, a druga za najbolju šminku. Moja uloga u tom filmu bila je vrlo važna jer sam glumio starijeg brata, a starija braća su vrlo važne uloge u obitelji!
Nakon ovih prvih četiri godine u Osnovnoj školi – SE „Gelsi“, u moj život polako mora ući nova škola. Moram reći da mi je jako žao što ne možemo svi zajedno nastaviti svoje školovanje u ovoj školi jer mi je tu bilo jako lijepo. Mama i tata su mi već rekli da ću morati više čitati i učiti pa me već i sad pomalo strah! Ipak, veseli me što ću svoje školovanje nastaviti u Osnovnoj školi „Podmurvice“ gdje će ići i većina mojih prijatelja pa će mi biti lakše.
Mario Marinčić
Prije četiri godine krenula je moja školska avantura. Prvi dan škole osjećala sam se uzbuđeno i nervozno. Očekivala sam da će nas biti puno manje u razredu.
Sjećam se da sam najviše voljela utrkivati se. Znala sam se toliko zanijeti u toj igri s prijateljicama da bih često i padala, no to nije bilo toliko strašno jer bih se poslije znale smijati do suza. Voljela sam i naše razredne izlete. U ove četiri godine bili smo u: Delnicama, Fužinama, na otoku Krku, Mošćeničkoj Dragi, Varaždinu, Parku prirode Učka, Krašogradu i Zagrebu. Obilazili smo i obližnje ustanove pa smo tako posjetili Medicinski fakultet u Rijeci, Dječju kuću, Pomorski fakultet u Rijeci, Udrugu Portić, GKL Rijeka te HNL Ivana pl- Zajca. Obilježavali smo razne važne datume poput Dana bijelog štapa, Europskog dana oralnog zdravlja, Dječjeg tjedna, Međunarodnog dana dječjih malignih bolesti…Svečano smo otvorili Trg svete Barbare posvećen djeci i čitanju. Drugi i treći razred obilježila je nastava na daljinu ili kako smo mi to zvali, online nastava. No, unatoč tome, u trećem razredu snimili smo film „Obiteljski odmor“ i osvojili dvije nagrade.
Mislim da smo se svi odlično zabavili u ove četiri godine!
Klara Pataj
Prije četiri godine upisala sam prvi razred. Bila sam jako mala i slatka, čini mi se kao i svi prvašići.
Prvi dan škole bio mi je najdraži dan te prve godine. Ne sjećam se da sam imala nekih posebnih nezgoda tijekom svog školovanja u ovoj školi, ali zato mogu reći da mi je svaki dan bio jako lijep poseban. Bili smo na izletima i posjetili Delnice, Fužine, Krk, Varažnin, Zagreb i na još puno mjesta i gradova. Osobno mi je najljepše bilo u Varaždinu. Posjećivali smo i obilazili i obližnje institucije kao što su Medicinski fakultet u Rijeci, Dječju kuću, GKL Rijeka, Pomorski fakultet u Rijeci itd. Obilježavali smo važne datume kao što su Dan bijelog štapa, Međunarodni dan dječjih malignih bolesti…Dvije i pol godine provodili smo nastavu na daljinu. Eto, to je možda bili najnezgodnije tijekom ove četiri godine. To je bilo dosta naporno i dosadno. U trećem razredu snimili smo film „Obiteljski odmor“ i osvojili dvije nagrade.
Pamtit ću ovu školu po učiteljicama i našem nadimku Habuščimančićima. Nakon ove škole planiram nastaviti u Osnovnoj školi „Podmurvice“ jer će tamo ići i većina učenika moga razreda.
Lorna Sikirica
U ovu školu upisao sam se prije četiri godine. Tada sam imao šest godina. Sad mi se to čini jako davno.
Prvi dan škole osjećao sam se uzrujano. Taj osjećaj me vrlo brzo napustio jer sam isto tako upoznao nove i dobre prijatelje. Najviše ću pamtiti zgode kad sam u prvome razredu zaspao na satu i kad sam na izletu u Varaždinu kupio plavi slamnati šešir. Kroz ove četiri godine bili smo na puno izleta. Tako smo posjetili Delnice, Fužine, Krk, Park prirode Učka, Mošćeničku Dragu, Krašograd, Zagreb i već spomenuti Varaždin. U drugom i trećem razredu zadesila nas je pandemija pa smo dosta vremena proveli kući te imali nastavu na daljinu. Bili smo u gostima te posjetili obližnje institucije kao što su Medicinski fakultet u Rijeci, Dječju kuću, Pomorski fakultet u Rijeci, Udrugu Portić, GKL Rijeka te HNK Ivana pl. Zajca. Obilježavali smo razne važne datume kao što su Dan bijelog štapa, Europski dan oralnog zdravlja, Dječji tjedan te Međunarodni dan dječjih malignih bolesti. Svečano smo otvorili preuređeni Trg svete Barbare posvećen djeci i čitanju. Snimili smo svoj film „Obiteljski odmor“ te osvojili dvije nagrade. Osobno sam sudjelovao u brojnim natjecanjima te dobio brojne pohvalnice.
Ove četiri godine najviše ću pamtiti po zabavi i učiteljicama, a nakon ove škole planiram dalje u Osnovnu školu „Podmurvice“ koja se nalazi u neposrednoj blizini.
Leon Zubac
Prije četiri godine upisala sam se u Osnovnu školu – SE „Gelsi“. Prvi dan škole osjećala sam se sretno i veselo. Očekivala sam da ću upoznati nove prijatelje što se i obistinilo.
Sjećam se nekoliko zgoda. Jedna od njih je ta da sam upoznala svoju prvu prijateljicu te Fairy bread stablo. Išli smo na puno izleta . bili smo u Varaždinu, Delnicama. Krku, Krašogradu, a ove godine smo bili u Zagrebu. Sve je bilo odlično, osim pandemije zbog koje smo dvije i pol godine proveli kući te u dužim i kraćim periodima provodili nastavu na daljinu. Kad je to završilo bilo nas je posvuda! Išli smo na Medicinski fakultet gdje smo bili uključeni u radionicu, a posjetili smo i Pomorski fakultet te obišli zgradu i doznali razne zanimljivosti. Osim toga bili smo i u Dječjoj kući, GKL Rijeka, Udruzi Portić te HNK Ivana pl. Zajca. Obilježili smo nedavno i Međunarodni dan dječjih malignih bolesti i tom prilikom napisali svoje smiješne događaje na papir. Poslije ih je učiteljica odnijela u Dječju bolnicu.
Najviše ću pamtiti svoje prijatelje i učiteljice. Poslije ove škole planiram nastaviti svoje osnovno školovanje u Osnovnoj školi „Podmurvice“.
Tara Huljev
U ovu školu upisao sam se prije četiri godine. Imao sam šest godina. Prvi dan škole osjećao sam se ujedno i veselo i prestrašeno.
Kroz svoje prve četiri godine školovanja ne sjećam se nekih posebnih nezgoda, ali se zato jako dobro sjećam lijepih i veselih zgoda. Bili smo na jako puno izleta pa smo tako posjetili: Delnice, Fužine, Krk, Varaždin, Park prirode Učka, Mošćeničku Dragu, Krašograd u blizini Zagreba te sam glavni grad Zagreb. Bili smo u posjetu i obližnjim institucijama kao što su Medicinski fakultet u Rijeci gdje smo imali radionicu, Dječja kuća, Udruga Portić, GKL Rijeka, HNK Ivana pl. Zajca te Pomorski fakultet u Rijeci gdje smo mogli obići cijelu zgradu i vidjeti brojne zanimljivosti. Često smo se uključivali u obilježavanje važnih datuma poput Dana bijelog štapa, Europskog dana oralnog zdravlja, Dječjeg tjedna te zadnje što smo obilježili bio je Međunarodni dan dječjih malignih bolesti. Svečano smo otvorili Trg svete Barbare posvećen djeci i čitanju. Snimili smo čak i svoj film „Obiteljski odmor“ za koji smo dobili dvije nagrade. Sudjelovali smo na svakojakim natjecanjima i dobili brojne pohvalnice. Sve smo to uspjeli napraviti unatoč pandemiji koja nas je zadesila i trajala jako dugo.
Najviše ću pamtiti svoje prve učiteljice Višnju i Vlastu. Nakon ove škole planiram dalje u Osnovnu školu „Turnić“
Vid Lefler
Pjesme o školi
Škola vesela
U školu idemo svakog dana
svakog, osim vikendana.
U školu kada dođem,
ne znam kud da prvo pođem.
S učiteljicom se smijemo,
a na dvorištu nogomet igramo.
Kad sastavak pišemo,
baš najsretniji nismo.
Nakon škole kući idemo,
da se slobodno poigramo.
A tad na spavanje idemo,
da odmorni budemo.
Andro Sitar
Škola smijeha
Smijeh diže učiteljica,
razreda našeg prvakinja.
O šalama njenim pričaju svi,
sretni smo njeni učenici mi.
I sada se evo šali,
makar dok nekog kudi ili hvali.
U školi smijeha rasti je lako.
Takva učiteljica ne može biti svatko.
Jure Tiškivski
Đačka pjesma
Bila jednom jedna škola
u njoj se nalazila dječja patrola.
Ta patrola bila je snažna
umjesto da je k'o voda vlažna.
Voda nije bila jaka
za svakoga đaka.
Đak pjeva ovu pjesmu svakoga dana
zato ni nema smisla ova galama.
Salama đaku je svakome fina,
a tata se napije vina.
Đaku dosadno je pisati zadaću
a mama kaže "moraš mladiću"!
Đaci sretno otišli u fraj
i zato je sada ovoj pjesmi KRAJ.
Karla Štifter
Petra u školi
U školi se svašta radi -
crta, piše i znanje gradi.
Kada se piše,
onda se i briše.
Stranicu po stranicu
pitanja je sve više -
zašto se al' s apostrofom piše?
I Petra jako školu voli
petice dobiva jer ih vješto lovi!
Zato djeco moja,
u školu rado idite vi
i zadovoljni biti ćemo svi!
Laura Brnabić
Škola noćna mora
Škola ja prava mora, kao
zora kad se budimo
VIKENDI SU NAJBOLJI
Svi spavamo do jedan, igramo se,
ne radimo zadaću…
ODJEDNOM NEDJELJA 20.00
Bio sam pravi đak mak,
ali dođe nedjelja,
a mislio sam da je
zadatak lak.
Maria Kovačević
Škola luda
Škola je ponekad mirna,
a ponekad luda,
ponekad ploča koju zovemo pametnom,
ispadne luda
ploča nema crte svoje, al' ima kocke nove,
spužva uvijek padne ko kruška,
pa joj krede kažu kakva spužva!
Magneti se igraju svakog dana
lijepe se zajedno svakog sata.
Ima jedan red slova,
iz abecednog dvora!
Marta Ušljebrka Krainz
Škola dosta
Praznici mi se sviđaju,
ali učiti mi je tlaka.
Čuperci na glave svima padaju,
a pogotovo kada je
učiteljičina riječ jaka.
Dosta mi je spužve,
krede i ploče.
Neću močiti više ruke,
hoću jesti voće.
Matematika – informatika.
Reći ću školi dosta !!!
Hoću igru i smijeh,
loptu, zvijezde, akrobacije
i puno, puno dječje zezancije.
Roberta Antonić
Škola
Škola je poučnost
poučnost je škola,
pazi dok učiš za gradiva nova.
Igraj se s maštom
igraj se s mišlju,
da tvoj sastavak bude
najbolje smišljen.
Školski dani imaju svoje dane
kao i mane,
svaki dan ima svoj plan.
Tia Todorović
U školi je uvijek neki smjehator
što je dobro
ali loše je što ima i gnjavator.
Gnjavator je zadaća
ali od gnjavator
nije lako biti izbjegator.
Zato je najbolje biti pisator od gnjavator
kako bi učiteljica mogla biti
komplimentator!
Noemi Mavrinac
Učiteljica klik,
a razred hop i skok.
Zatim učiteljica
hop i olovka hop.
Razred bammm!
i panoi buff!
Svi hop i bop,
zatrese se
učionica i
sve!
Omar Pašić
Škola je mora, škola je škola.
Škola je kada djeca uče
Škola je kada se djeca igraju,
Škola je ljubav,
Škola je sreća,
Škola je sve veća,
Škola je zabavna.
Škola je najbolja kada vas uči učiteljica Vlasta.
Škola su brda i gora,
Škola, škola.
Škola je prah,
Škola je mrak.
Škola je puna priča, bajki, čak i pjesama.
Škola ima prijatelja.
Da
bar
je
škola
luda škola!
Korina Tomić
G – je za gibanje na tjelesnom!
E – je za ekstremnu zabavu!
L – je za ispitne listiće!
S – je smijeh i misliće!
I – je za igru i igrice!
I najbolja stvar je kad staviš dva slova i riječi zajedno sa slovom v,
dobiješ riječ SVI.
Tara Huljev
Volim školu
Zovem se Omar. Imam 10 godina. Učenik sam 4.b razreda Osnovne škole „Gelsi“. Moja škola nalazi se u Rijeci u Vukovarskoj ulici. Jako se volim igrati.
Pri polasku u prvi razred očekivao sam da će učiteljice biti super stroge. Te godine bilo nas je dvadeset šestero. Moja škola je mala. Ima samo dvanaest odjeljenja. Žuta je sa zelenim prozorima i vratima. Iznutra su neki zidovi obojani u narančasto, neki u žuto, a neki u zeleno. Namještaj je sav od drveta i metala. Ima tri kata. Na prizemlju je blagovaonica, kuhinja i dvorana za tjelesni. Moja učionica se nalazi na trećem katu i to odmak prva vrata lijevo. U njoj mi se sviđa učiteljica jer nas uvijek nasmije. Dok sam u školi volim se igrati s prijateljima, ali volim i kad učimo kroz igru.
Mislim da je moja škola super i volim je!
Omar Pašić
Ja sam Lorna i imam 10 godina. Moja lijepa škola zove se Osnovna škola „Gelsi“ i nalazi se u Rijeci u Vukovarskoj ulici. To je na putu prema centru grada.
Prije nego li sam krenula u školu, mislila sam da ćemo se više igrati nego učiti te da ćemo mi sami moći upisivati svoje ocjene. No, nije bilo tako! Naravno da ocjene nismo mogli sami pisati. Na početku prvog razreda bilo nas je puno, čak dvadeset šestero! Meni je to bilo puno, a naročito jer još nisam znala brojati do trideset! Škola nam je mala, ali po količini ljubavi i dobrote najveća! Ima samo dvanaest odjeljenja. Izvana izgleda kao obična kuća u nizu. Žute je boje. Posebna je jer u njoj ima jako puno dobre djece, a pogotovo su dobre učiteljice. Ima čak dva dvorišta i dječji parkić. Moja učionica se nalazi na trećem katu, gdje se nalaze još učionice 3.b i 1.b razreda. U mojoj učionici mi se sviđa ploča, dječji likovni radovi, zavjese i još puno toga. Mi se svi jako trudimo napraviti lijepe likovne radove kojima ukrašavamo naš prostor, a sve kako bismo se u njemu osjećali ugodno. Jako voli kad učimo kroz igru, a to je gotovo uvijek! Moj omiljeni nastavni predmet je Priroda i društvo i Glazbena kultura. Ne glupiram se pod nastavom, pratim što govori učiteljica, igram se, ali i učim. Sjećam se kad smo imali prvu lektiru, učiteljica ju je pročitala jako smiješno!
Ja mislim da je škola super! Mama mi je rekla da će mi ti školski dani biti najljepše uspomene. I za sada je to stvarno istinito! Volim svoju školu.
Lorna Sikirica
Ja sam Roberta i imam 10 godina. Idem u Osnovnu školu „Gelsi“ koja se nalazi u Vukovarskoj ulici u Rijeci.
Kad sam krenula u prvi razred, mislila sam da će biti samo djevojčica i dječaka neće biti uopće. U razredu nas je bilo puno, čak dvadeset šest! Moja škola je mala i ima samo dvanaest odjeljenja. Unutarnji zidovi su obojani u narančasto, bijelo i zeleno. Mi iz razreda smo jako kreativni pa imamo prekrasnih crteža i slika na panoima. Imamo i velike klupe, projektor s pametnom pločom i ormare, od kojih je jedan i stakleni. Učionica mi se nalazi na trećem katu, prva vrata s lijeve strane. U njoj mi se najviše sviđaju likovni radovi, stolovi i ormarići kojeg ima svatko od nas učenika. Posebno mi se sviđa učiteljičina stolica jker naše stolice imaju vidice na naslonu i čupaju nama curicama kosu kad se naslonimo, a njena stolica je mekana i ne čupa. Volim igru i učenje. Matematika i Likovna kultura su mi omiljeni predmeti. Sjećam se da smo išli na puno izleta. Bili smo na Krku, u Zagrebu i na još puno mjesta.
Mislim da je ova škola najbolja od svih! Volim je!
Roberta Antonić
Ja sam Noemi i imam 10 godina. Idem u 4.b razred Osnovne škole „Gelsi“. Ta škola nalazi se u Rijeci, pored samog centra grada, točnije u Vukovarskopj ulici.
Pri polasku u školu, u 1. razred, bojala sam se jer me stariji brat uvijek strašio da je škola grozna te da ću imati jako loše ocjene. No, ispalo je potpuno drukčije (na moje olakšanje). U prvom razredu nas je bilo najviše, čak dvadeset i šest, u drugom dvadeset i četiri, a sada u četvrtom, dvadeset. Naša škola je mala. Ima tri kata i samo dvanaest odjeljenja. Izvana izgleda prekrasno, a razlog tome i to što su je taman prije nego li sam krenula u 1. razred, obojali u žuto, a to mi je najdraža boja. Iznutra je isto lijepa. Na prizemlju se nalazi kuhinja, blagovaonica te mala dvorana za tjelesni. Prvi kat je najveći (najširi), obojan u crvenu bolu. Tamo nam se ujedno nalazi naša učionica za Informatiku. Taj mi je kat najljepši. Drugi kat je obojan u narančastu boju i ima tri učionice i knjižnicu. Na trećem katu nalazi se moja učionica. Taj kat je sličan kao i drugi samo bez knjižnice. U mojoj učionici mi se sviđa to što imamo i običnu i pametnu ploču (mada mi kažemo da i nije baš pametna). Sviđa mi se i to što svatko od nas ima svoj ormarić što učiteljica često radi razmještaj klupa. Naši likovni radovi krase učionicu i to su prava remek djela. U školi volim što nas učiteljica Vlasta uči kroz igru, često se smijemo i volim kad nam prepričava što se njoj dogodilo kad je bila mala. U školi imam jako puno prijatelja i sviđaju mi se naše igre poput vatra i led, gulaš, balkanska mama, obitelj…Moram priznati da volim Matematiku samo zato što mi dobro ide. A najviše volim kada odbrojavamo sekunde do 16 sati pa brzo pozdravimo učiteljicu i otrčimo iz škole. Mi smo vrlo kreativan razred pa smo se nazvali Habuščimančići.
Mislim da je škola korisna, ali i ponekad malo naporna. Ona me naučila da je najbolje biti dobar i ne svađati se, a da nije bilo škole, ja sad ne bih znala napisati ovaj sastavak!
Noemi Mavrinac
Idem u četvrti razred Osnovne škole „Gelsi“. Škola se nalazi u gradu Rijeci, točnije u Vukovarskoj ulici.
Prije nego li sam krenula u prvi razred, mislila sam da ćemo imati samo tri nastavna predmeta. U tom prvom razredu upisano nas je dvadeset šestero. Sada, u 4. razredu nas ima dvadesetero. Ova škola nije velika. Ima samo dvanaest odjeljenja. U unutrašnjosti zgrade imamo tri kata. Moja učionica se nalazi na vrhu, tj. na trećem katu. Tamo su smještene još dvije učionice. U mojoj učionici najviše mi se sviđaju likovni radovi, raspored klupa i sjedenja, veliki prozori, tamnocrvene zavjese, školska ploče i knjige u našem kutku. Volim se igrati na odmoru, učiti na zabavan način i vjeronauk. Utorkom i četvrtkom mi je najzabavnije jer tim danima imam i trening. Volim svaki početak školske godine jer tada uvijek dobijem sav novi školski pribor. Od nastavnih predmeta najviše volim Hrvatski jezik i već spomenuti vjeronauk.
Mislim da te škola može dovesti u poziciju da pronađeš ono u čemu si jako dobar te da naučiš nešto jako posebno što će ti koristiti u daljnjem životu.
Klara Pataj
Ja sam Maria i imam 10 godina. Idem u Osnovnu školu „Gelsi“ u 4. razred. Škola Gelsi nalazi se u gradu Rijeci u Vukovarskoj ulici.
Pri polasku u prvi razred očekivala sam da ću toliko puno učiti te da ću postati pametnija čak i od svoje starije sestre. U tom istom prvom razredu nas je bilo nešto više, točnije dvadeset šestero. Moja škola je mala. Ima samo dvanaest odjeljenja. Izgleda kao malo veća kuća žute boje i spojena je s vrtićem koji se zove Topolino. Okružena je velikim dvorištem i dječjim parkom. Ima tri kata. Na samom ulazu smještena je blagovaona, kuhinja i mala dvorana za tjelesni. Pretpostavljam kao i svaka druga škola, ima prostorije za učitelje. Moja učionica nalazi se na trećem katu. U njoj mi se sviđaju naši likovni radovi, koji krase panoe, topli radijatori, pogled na grad…U školi volim igru, zabavno učenje, Matematiku, izlete i još puno toga.
Mislim da mi je škola donijela puno znanja, razigrala moju maštu i zaigranost. Naučila me je kako se treba ponašati u svakodnevnim odnosima s ljudima na različitim mjestima, ali i kako prevladati stres i bojazan od škole.
Maria Kovačević
Moje ime je Andro Sitar i imam deset godina. Moja škola zove se Osnovna škola – Scuola elementare „Gelsi“. Idem u 4.b razred. Škola je smještena u Vukovarskoj ulici, u blizini kuće u kojoj živim.
Sva moja očekivanja naspram ove škole su se ispunila. U prvom razredu bilo nas je dvadeset šestero, a sada nas je dvadesetero. Škola ima dvanaest odjeljenja. Unutrašnjost prizemlja i stubišta obojano je zelenom, a hodnici i učionice pretežno žutom bojom. Moja se učionica nalazi na trećem katu i to prva prostorija s lijeve strane. Sviđaju mi se likovni radovi na panoima i to što je učionica prostrana tako da pruža lijep ugođaj na satu. Volim veliki odmor nakon ručka, učiti s učiteljicama, igrati s prijateljima nogomet i graničar. Od nastavnih predmeta ne bih istaknuo ni jedan posebno, svi su mi dragi. Posebno volim kad se uključimo u neke humanitarne akcije i pokažemo suosjećanje prema drugima. Prije nekoliko dana obilježili smo Međunarodni dan dječjih malignih bolesti tako što smo bolesnu djecu razveselili našim šaljivim dogodovštinama.
Ja ovu školu jako volim i mislim da m i je donijela puno lijepih trenutaka te da sam puno toga naučio u ove četiri godine.
Andro Sitar
Moja škola zove se Osnovna škola – Scuola elementare „Gelsi“. Idem u 4.b razred. Škola mi se nalazi u Rijeci, točnije u Vukovarskoj ulici.
Kad sam tek krenuo u školu, očekivao sam da će škola biti sjajna, ali ponekad i nije bilo tako. Na početku nas je bilo dvadeset šestero, a sad nas je dvadesetero. Naša škola je mala, ima tek dvanaest odjeljenja. Iznutra izgleda dobro! Prve tri godine smo bili u učionici na drugom katu, a ove godine, kada smo četvrti razred, imamo učionicu na trećem katu. U sadašnjoj učionici mi se sviđa to što imamo pametnu ploču, projektor i sl. jer nam to pruža zabavu i učimo kroz igru. Od igara u školi volim nogomet, a od nastavnih predmeta Prirodu i društvo i Hrvatski jezik. Sjećam se jedne anegdote kad smo prvi put išli s razredom izvan škole, a ja sam plakao. Sad bi trebalo biti obrnuto!
Imam vrlo lijepo mišljenje o svojoj školi. Toliko sam zadovoljan da bih ju čak i preporučio nekome!
Leon Zubac
Zovem se Karla i imam deset godina. Idem u četvrti razred Osnovne škole – Scuole elementare „Gelsi“. Škola se nalazi u gradu Rijeci, točnije u Vukovarskoj ulici.
Kada sam prvi puta vidjela svoju školu, sjećam se da ju nisam tako zamišljala. Mislila sam da će biti ipak malo veća. U njoj ima samo dvanaest odjeljenja. Iznutra izgleda veća nego li izvana. U mojem razredu nas je na početku bilo dvadeset šestero, a sad nas je dvadeset. Učionica moga razreda nalazi se na trećem katu. U njoj mi se sviđa dosta toga, kao na primjer projektor, pametna ploča i još puno toga. Često, u slobodno vrijeme, možemo gledati crtiće i rješavati digitalne zadatke. Volim se igrati i pričati s prijateljima, a naročito volim kad idemo negdje izvan škole ili na izlete. Najbolji mi je bio izlet u Zagreb.
Volim svoju školu i mislima da je jako korisna za cijeli život!
Karla Štifter
Zovem se Laura. Imam deset godina. Moja škola zove se Osnovna škola – Scuola elementare „Gelsi“. Ona je smještena u gradu Rijeci, točnije u Vukovarskoj ulici blizu centra grada.
Pri polasku u prvi razred mislila sam da neće svatko imati svoju klupu, nego da će biti jedna dugačka klupa uz koju ćemo svi stati. No, bilo je puno ljepše od onoga što sam zamišljala. U prvom razredu nas je bilo dvadeset šestero, u drugom i trećem nam je odselilo dvoje učenika, a u četvrtom još četvero. Sada nas je ukupno dvadesetero. Moja škola je mala i ima samo dvanaest odjeljenja. Ima tri kata. Iznutra su zidovi krasno obojani. Čim uđemo u školu, crveni tepih nas vodi do stepenica. Naša učionica nalazi se skroz na trećem katu. Ona mi se posebno sviđa jer je ukrašena našim likovnim radovima. Oni pokazuju kako smo jako kreativni. Volim kada se igramo, učimo na zabavan način, a posebno volim nastavne predmete Hrvatski jezik, Informatiku i Talijanski jezik. Pamtim puno smiješnih događaja pri svakom izlasku sa svojim razredom. Jako mi je drago kada mi roditelji na početku svake školske godine kupe sav novi pribor za rad. To me dodatno motivira za učenje. Volim svoje učiteljice i učitelje koji su jako dobri prema nama. Ponekad dobivamo i Ki-ki bombone kada točno odgovorimo na postavljeno pitanje. Vrlo smo neobični kao razred, jer volimo pisati ispite.
Ova škola je na mene ostavila poseban trag, kako u učenju tako i u igri i zabavi. Svi smo složni, a naročito u igri. Uvijek ću se rado sjećati ove škole!
Laura Brnabić
Zovem se Korina Tina, imam deset godina i idem u Osnovnu školu „Gelsi“. Ona se nalazi prije naselja Potok nadomak centru grada Rijeke.
Sjećam se da sam pri polasku u školu očekivala sretne, smiješne i zabavne učiteljice i to se zaista i dogodilo. Što se tiče prijateljstva i druženja, tu pomislim ponekad da je moglo i bolje! Ali, to su samo dječje razmirice. Na početku prvog zazreda, pamtim da nas je bilo dvadeset šestero, a sada, u četvrtom razredu, ima nas dvadesetero. Naša škola je dosta mala i ima tek dvanaest odjeljenja. Kad se uđe u našu školu, prvo što vidimo su stepenice, a desno se nalazi kuhinja i blagovaona te mala dvorana za vježbanje. Svaki ostali kat ima slične prostorije, osim što se na prvom katu još nalaze uredi. Moja učionica smještena je na trećem katu. U učionici mi se najviše sviđaju naši likovni radovi jer su lijepi, šareni i kao takvi nam krase učionicu. Jako volim igru i zabavu, a od nastavnih predmeta posebno uživam u Prirodi i društvu. Najviše pamtim izlet u Zagreb. Taj mi je bio najbolji.
Moje mišljenje o ovoj školi je da je jako lijepa, a meni je osobno u njoj i jako zabavno.
Korina Tina Šuša
Ja sam Jure! Imam deset godina i uskoro ću jedanaest. Neki me zovu Harry Potter. Idem u četvrti razred Osnovne škole „Gelsi“ koja se nalazi u blizini centra grada.
Kada sam kretao u školu, mislio sam da će to biti zabavnije od vrtića. Nije mi bilo jasno zašto moram u školu. Uskoro sam shvatio. Obzirom da je išao i moj prijatelj iz vrtića, bilo mi je super. Odmah mi se činila ogromna, ali učiteljica nam je rekla da ima i puno većih škola. Tamo je već bio moj stariji brat. On je bio tada u četvrtom razredu, kao i ja sada. Zato sam se tada osjećao sigurno i imao sam više društva. Stara je to škola, ali jako dobra i lijepa. Do ove godine, moja učionica nalazila se na drugom katu, a sada se nalazi na trećem. Sada je isto tako lijepa. Po zidovima ima zalijepljene krasne naljepnice koje skrivaju rupe pa izgleda lijepo. U dvorištu imamo puno mjesta za igranje graničara i nogometa jer imamo i prave velike golove i još puno toga. Obožavam biti vani i igrati s prijateljima nogomet.
Mislim da je moja škola super. Puno sam toga naučio i još uvijek učim! Zadivile su me i najbolje učiteljice, sve u svemu, odlično je, za 5!
Jure Tiškivski
Moje ime je Tara i imam deset godina. Idem u četvrti razred Osnovne škole „Gelsi“ koja se nalazi u Rijeci u Vukovarskoj ulici.
Prije nego li sam krenula u školu, mislila sam da će biti jako teško. No, na svu sreću nije uopće! Mislim, škola je ponekad teška, ali uglavnom sve se svede na smijeh i ugodan ugođaj. U prvom razredu nas je bilo šestero više nego li sada, a sada nas je dvadesetero. Ostali su se odselili. Naša škola je prilično mala- Ima četiri hrvatska odjela i osam talijanskih. Vrlo je visoka, ima čak tri kata, a svaki kat ima jako visoke stropove. Zidovi su obojani narančastom i zelenom bojom, a izvana je žute boje. Moja učionica nalazi se na samom vrhu, tj. na trećem katu. U njoj mi se jako sviđaju naši likovni radovi, jer smo ih mi nacrtali i oslikali. Zidovi su stari i oštećeni, ali su zato nalijepljene vesele naljepnice na mjestima gdje se nalaze rupe. U školi se volim igrati s prijateljicama, ali i učiti nove stvari koje mi se sviđaju. Posebno volim izlete i razgovore s učiteljicom. Razveseli me najdraža hrana za doručak i ručak. Od nastavnih predmeta najdraža mi je Priroda i društvo.
Mislim da je moja škola jako dobra iako ima nekoliko dosadnih stvari. No, na kraju ipak naučiš puno novih stvari o svemu. Moram reći na kraju da ipak ima jedna stvar koju ne volim, a to je da se moram probuditi jako rano i doći do 8 sati u školu!
Tara Huljev
Ja sam Marta. Imam deset godina. Idem u Osnovnu školu „Gelsi“ u 4.b razred. Ona se nalazi u gradu Rijeci u naselju Podmurvice.
Pri polasku u prvi razred očekivala sam da će biti sjajno, ali obzirom da je moj stariji brat već prošao tu dob, neprestano me uvjeravao da će mi biti jako dosadno. U prvoj godini nas je bilo dvadeset šestero. Moja škola je inače mala, ima samo dvanaest odjeljenja. Iznutra je ukrašena učeničkim radovima i izgleda vrlo šaroliko. Pune tri godine, moja se učionica nalazila na drugom katu, a četvrtu godine morali smo ju prepustiti prvašima i popeti se na treći kat. U njoj mi se sviđa raspored klupa i naša školska ploča. Posebno volim kada nas učiteljica prozove i mi moramo nešto napisati ili riješiti pišući kredom po njoj. Ipak, najviše volim kada izađemo u dvorište pa se igramo skrivača ili jednostavno izmislimo neku igru. Najdraži predmet mi je informatika. Na početku sam se radovala kad bih izašla iz škole, a roditelji bi me dočekivali na igralištu. Obožavam svaki početak školske godine jer tada mi roditelji obnavljaju moj školski pribor i dobijem sve novo. Posebno su mi drage gumice za brisanje.
Mislim da je OŠ – SE „Gelsi“ najbolja škola koju sam mogla samo poželjeti. I za kraj, da se zna…moj stariji brat nije bio u pravu! Uopće nije dosadno u školi!
Marta Ušljebrka Krainz
Zovem se Katja i imam 10 godina. Moja škola zove se Osnovna škola – Scuola elementare „Gelsi“. Ona se nalazi u Rijeci i nju pohađaju učenici pripadnici talijanske nacionalne manjine, ali i mi ostali. Idem u 4.b razred.
Moje prvo iskustvo sa školom bilo je upravo onakvo kakvo sam i očekivala, jako lijepo. Zgrada moje škole sastoji se od tri kata na kojima je smješteno dvanaest odjeljenja. Ispred nje se nalaze čak dva igrališta s posebnim zelenilom i cvijećem na koje pazi naša teta Božica. Učionica moga razreda nalazi se na trećem katu. U njoj je jako puno naših likovnih radova. Puna je zabave, smijeha, ali i marljivog rada. Ona ima čak i svoje ime, a to je Zemlja smijalica. To ime smo joj dali svi zajedno. Na početku, u prvom razredu, bilo nas je dvadeset šestero. Sada nas je ostalo dvadeset. Višnja i Vlasta su imena naših učiteljica. Toliko su dobre i sjajne da sam uvjerena kako su one najbolje učiteljice u školi. Najdraži nastavni predmet mi je Likovna kultura jer tu mogu slobodno izraziti svoj talent. Volim kada radimo uz pomoć projektora i pametne ploče. Također mi se sviđa kada zajedno idemo na izlete, imamo radionice na otvorenome, ali i kada imamo zabave, kao što smo imali npr. Maškarani ples. Svaki početak nove školske godine dobijem novi pribor i to mi se sviđa. Tako se tu nađe nova torba, bilježnice, pribor za pisanje, a na kraju me raduju nove uspomene i druženja.
Za svoju školu mislim da je uredna, čista i lijepa škola. Volim svoju školu, prijatelje i to što sam u njoj sretna, a usput i naučim puno toga.
Katja Šćulac
Moje ime je Korina. Imam 10 godina. Idem u 4.b razred OŠ-SE „Gelsi“. Ona se nalazi u gradu Rijeci u Vukovarskoj ulici.
Pri polasku u prvi razred očekivala sam da će biti manje učenika nego što je bilo, a bilo nas je dvadeset šestero. Moja škola je mala i ima samo dvanaest odjeljenja. Iznutra je obojana različitim pastelnim bojama. Ima prizemlje i tri kata. U prizemlju se nalazi blagovaona i dvorana za vježbanje. Na sva tri kata smještene su učionice, osim na prvom gdje se nalazi administracija škole. Moj razred smjestio se na posljednje, trećem katu. U učionici mi se posebno sviđa pametna ploča jer ponekad gledamo i animirane filmove na njoj. S prijateljima iz razreda volim igrati graničar, ali volim i učiti s najboljom učiteljicom Vlastom Hrvatski jezik i Prirodu i društvo. Sjećam se da sam u prvom razredu uvijek bila sretna kad sam odlazila kući nakon nastave, jer me tamo čekala mlađa sestra s kojom sam se rado igrala, a ponekad bi mi u školi i nedostajala mama.
Imam jako lijepo mišljenje o svojoj školi i mislim da je jako dobra. Jedino što mi se ne sviđa je to što u učionici imamo nekoliko rupa na zidu. Učiteljice su mi jako dobre i imam dosta vremena i za igru.
Korina Tomić
Zovem se Tia. Imam 10 godina i idem u 4.b razred Osnovne škole „Gelsi“. Moja škola nalazi se u gradu Rijeci, točnije u Vukovarskoj ulici.
Moja očekivanja prije polaska u 1. razred bila su da ću sigurno imati dobre učiteljice, izvrsno društvo te da će biti puno dobre zabave u školi. Te godine nas je bilo najviše, čak dvadeset šestero. Neki su se odselili i otišli izvan Hrvatske pa nas je sada nešto manje. Moja škola je manja od ostalih. U njoj se puno više posvećuju djeci, a obzirom da smo cjelodnevna nastava, imamo i više slobodnog vremena. Sviđa mi se kako izgleda iznutra. Na samom prizemlju nalaze se blagovaonica i dvorana za tjelesni. Na prvom katu se uglavnom nalaze razredi koji nastavu prate na talijanskom jeziku, ali su smješteni i uredi tajnice, računovotkinje, ravnateljice i posebna učionica samo za nastavu Informatike. Moja učionica smještena je na trećem katu. U njoj mi se posebno sviđa to što smo dobili novi projektor jer je onaj koji smo imali prethodno dotrajao. Sviđaju mi se i velike učeničke klupe jer mi sve stane i imam dosta prostora za uredno i lijepo složiti knjige za cijelu prijepodnevnu ili poslijepodnevnu nastavu. Nastavu vidim kao jednu zabavnu igru kroz koju jako puno toga naučim, ali i samostalno istražim. Sjećam se koliko sam bila sretna svaki put kada bismo izlazili iz škole na kojekakve izlete i terensku nastavu jer bi imali priliku posebno se zabaviti i naučiti ono o čemu smo govorili u učionici.
Volim svoju školu i ono što sam očekivala sve mi se i ostvarilo! Nisam mogla dobiti bolje učiteljice i prijatelje.
Tia Todorović
Ja sam Emil. Imam 10 godina. Moje ime je malo duže jer ne dolazim iz Hrvatske. Idem u Osnovnu školu „Gelsi“. Ona se nalazi u Rijeci, u Vukovarskoj ulici.
Kad sam krenuo u prvi razred, sjećam se da me je bilo jako strah- jedan od glavnih razloga je bio taj što nisam dobro govorio hrvatski jezik. Taj strah je polako nestajao jer sam dobio dvije dobre učiteljice koje su mi pomogle pa sam polako počeo učiti od njih. U prvome razredu nas je bilo nešto više, a poslije su se neki odselili pa nas je sada dvadesetero u razredu. Svi kažu da je moja škola mala, ali za mene nije. Ima dovoljno mjesta za svih i svakoga! I iznutra je jako lijepa. Sve je šareno, a zidove krase učenički likovni radovi. Moja učionica nalazi se na trećem katu lijevo. Upravo mi se naši likovni radovi najviše sviđaju u njoj, jer su veseli i šareni. Osim svoje učionice, volim kad se igrati i na dvorištu jer se zajedno lijepo zabavljamo. Omiljeni nastavni predmeti su mi gotovi svi, a najljepše mi je kada svi skupa idemo na izlet. Na taj način učimo izvan škole ono o čemu smo govorili na nastavi i to bez knjiga i pisanja. Moram istaknuti da mi je najdraži izlet bio kada smo posjetili Krašograd.
Volim ići u školu jer mislim da je to odlično mjesto za učenje i sklapanje novih prijateljstava. To je kao moj drugi dom!
Emil Valentino Grujičić Vera
Moje ime je Vid. Imam 10 godina i idem u 4.b razred. Moja škola zove se Osnovna škola „Gelsi“. Nalazi se u Rijeci, u Vukovarskoj ulici.
Pri polasku u školu zamišljao sam kako će tamo biti puno zabave. Na početku nas je bilo nešto više, dvadeset šestero pa nam zabave zaista nije nedostajalo. Moja škola je jako mala i nema puno učenika kao većina ostalih škola u Rijeci. Izvana je žute boje i jako je lijepa. Naša učionica nalazi se na trećem katu, najvišem. U njoj mi se posebno sviđa to što je obojana u narančastom bojom i ima puno naljepnica. Volim igru, učenje, a najbolja mi je Matematika. Nakon nastave svi idemo na dvorište i tamo nas uvijek netko od naših roditelja dočeka. Tako završava naš dan u školi.
Jako volim svoju školu jer se u njoj jednako igramo kao što i učimo. Meni je to odlično!
Vid Lefler
Moj prvi susret sa školom
Ja sam Mario Marinčić. Imama 10 godina i pohađam Osnovnu školu „Gelsi“. Naša škola smjestila se u Vukovarskoj ulici u Rijeci.
Polazak u školu za mene je bio jedno novo iskustvo i izazov. Sjećam da sam to ljeto prije prvog polaska u školu bio vrlo uzbuđen jer sam znao da me u školi čekaju nova prijateljstva. Došao je i taj prvi dan! 1.b, to je bio moj razred! Taj prvi dan skupili smo se na dvorištu ispred škole od kuda su nas učiteljice odvele u učionicu. Išli smo jedan iza drugoga u učionicu koja je bila smještena na drugom katu. Učiteljice Višnja i Vlasta hodale su ispred nas. Sjećam se onog usputnog razgledavanja hodnika ukrašenih likovnim radovima učenika škole. Dolaskom u učionicu, učiteljice su nas upoznale s onim najvažnijim stvarima. Ja sam zapamtio koliko mi je u tom trenutku bilo dovoljno. Te godine bilo nas je dvadeset šestero u razredu i sa svima sam se postepeno upoznavao. Upravo te početke prijateljstava ću pamtiti za cijeli život jer su mi donijeli veliku promjenu za cijeli život. Svaki dan sam bio sretan što idem u školu. Stalno smo nešto učili, ali je bilo vremena i za igru. To slobodno vrijeme me je jako veselilo jer sam svakim danom, u druženju s prijateljima, upoznavao nešto novo. Provodili smo puno vremena i u učionici pa smo je s vremenom ukrasili i svojim likovnim radovima. Davali su joj posebnu toplinu. Dani u školi su jako brzo prolazili, ali ipak najsretniji sam bio kad bi završila nastava i kad bih na školskom dvorištu u igri dočekao svije roditelje.
Meni je moja škola Gelsi super! Sviđa mi se jer je manja od ostalih i sve je u njoj čisto i uredno. Malo sam tužan jer mi je ovo zadnja godina u njoj. Mogu reći da sam stekao izvrsne prijatelje i naučio učiti.
Mario Marinčić