Školska zgrada je sagrađena i namijenjena školskoj ustanovi, točnije «Civica scuola elementare maschile» (nekadašnje Via Germania i Via Trieste, a današnja Vukovarska ulica) i tako djeluje do razdoblja Drugog svjetskog rata, tijekom kojeg je, zbog objektivnih razloga, djelovala dosta neredovito. U međuvremenu (1923.god.) Škola mijenja naziv u Scuola «Massimo D’Azeglio».
Zgradu je projektirao naš poznati sugrađanin Giovanni Luppis a a gradjevinske radove je izvodilo gradjevinsko poduzece u vlasnistvu Giovannia Rubinicha.Skola je imala najmodernije instalacije centralnog grijanja u Rijeci a 1909 je i uvedena struja u zgradi.
Od 1945. godine do 1953. godine u zgradi je bio smješten đački dom i učenici su pohađali nastavu u prostorima današnje OŠ Podmurvice koja je dobila naziv «Gelsi» po nazivu stabla «gelso», što u prijevodu znači «murva». To je stablo bilo karakteristično za ovaj dio grada.
Od 1. rujna 1953. godine odjeljenja na talijanskom jeziku preselila su se u današnju zgradu iz koje je odselio đački dom. Škola je počela radom s 10 odjeljenja i 337 učenika. U rujnu 1954. godine, Školi je pripojeno još pet odjeljenja na hrvatskom jeziku.
Neovisno o, tada prisutnim, poteškoćama, te zahvaljujući entuzijazmu, nadahnuću i uloženom trudu svih djelatnika Škole, ista je nastavila s radom kao Škola s nastavom na talijanskom jeziku, odnosno kao škola na pismu i jeziku nacionalnih manjina u cilju očuvanja jezika, kulture i tradicije talijanske nacionalne zajednice Rijeke koja predstavlja dio autohtonoga stanovništva grada i same regije.