Posjet Vili Ružić

            Stigavši na terasu vile, koja je smještena na samoj obali, uživali smo u pogledu na more. Nažalost, u tome nas je omela kiša pa smo ušli u predvorje.

            U predvorju se nalaze mnoge stare umjetničke slike i fotografije. Tako smo na primjer vidjeli fotografiju koja je slikana starim fotoaparatom, uvećana i obojana kistom jer nekada nisu postojali fotoaparati u boji. Potom smo ušli u prostoriju u kojoj se nalazi veliki ormar. U njemu se čuva pribor za jelo: šalice, čaše, tanjuri itd. Kada smo ušli u dnevni boravak vidjeli smo nekoliko fotelja na kojima smo mogli sjediti. Od svih fotelja našu je pozornost privukla ona na kojoj je umro Ivan Mažuranić. Na kraju obilaska vidjeli smo mnogo knjiga Ivane Brlić-Mažuranić koje su, s obzirom na veliku vrijednost i opće priznanje publike, prevedene na brojne svjetske jezike. Upravo u ovoj prostoriji čuva se i stari klavir na kojem smo mogli i nešto odsvirati.

            Na kraju mogu reći da smo se u staroj vili osjećali ugodno, naučili smo puno toga o povijesti obitelji Mažuranić i Ružić te smo imali priliku vidjeti stvari koje u svakodnevnom životu ne možemo vidjeti.

Matteo Gojković, 5. r.

Posjet Vili Ružić

Stigli smo u Vilu Ružić oko 9 sati. Tu je vilu u predjelu Pećina podigao Viktor Ružić 1938. godine. Zanimljivo je to što je sagrađena od ruševina starih kuća i po mjeri starog namještaja. Taj je namještaj pripadao Viktoru Ružiću, a on je bio oženjen za Nadu Brlić, kćerku spisateljice Ivane Brlić-Mažuranić.

Osim ovih zanimljivih informacija, imali smo priliku vidjeti predmete koje je koristila obitelj Mažuranić. To su šalice, čaše, razni dnevnici... No, od svega najviše mi se svidio ormar. Taj me ormar oduševio zato što je bio napravljen od nekadašnjeg kreveta. Od tog je kreveta ostao samo jedan komad od kojeg je Ivana Brlić-Mažuranić napravila okvir za sliku.

Zbog svega što smo vidjeli mogu zaključiti da je ovaj izlet bio jako zanimljiv te sam sigurna da ću se opet vratiti u razgledavanje vile.

Laura Širola, 5. r.

Tragom Ivane Brlić-Mažuranić u našem kraju

U četvrtak, dana 28.travnja 2016. godine učenici našeg razreda su s 5.a razredom posjetili vilu Ružić.

Vozili smo se autobusom do zadnje stanice na Pećinama, te potom pješke nastavili se spuštati uskim stepeništem.

  Kad smo stigli pred ulaz zdanja vile Ružić ugledali smo velika veličanstvena vrata i dugačko stepenište koje nas je vodilo na terasu s koje se pružao prekrasan pogled na plažu gdje se davno kupala obitelj Ružić-Brlić-Mažuranić.

Dok nam je skrbitelj obiteljske baštine prof.Theodor de Canziani-Jakšić ispričao priču o kćeri Ivane Brlić-Mažuranić, gospođi Nadi, udatoj Ružić i njezinom suprugu Viktoru, počeo je padati topli proljetni pljusak.

Brzo smo potrčali u vilu.

Odmah u samom predsoblju, s naše desne strane ugledali smo prilično veliki portret, zapravo radi se o rijetkoj fotografiji velikog formata naknadno obojanoj s početka 20.stoljeća na kojoj su bili fotografirani unuci književnice Ivane Brlić-Mažuranić za jednog riječkog karnevala.

Oko nas u hodniku bilo je još nekoliko obiteljskih portreta.

Prešli smo u salon u kojem su gosti navodno smjeli boraviti samo petnaestak minuta, u protivnom bi se to tada smatralo „vrlo nepristojnim“.

Ušli smo u jednu od prolaznih odaja gdje smo odmah uočili velike portrete pjesnika i hrvatskog bana Ivana Mažuranića i njegove unuke Ivane.

Potom smo posjetili obiteljsku knjižnicu gdje nam je gospodin de Canziani pokazao priličan broj knjiga.

U toj prostoriji isticao se koncertni klavir na kojem nam je Orlando, učenik petog razreda malo zasvirao.

Odjednom sam začula kako nas gospodin Theodor poziva da se upišemo u knjigu utisaka kako ne bi zaboravio naš posjet.

Kad smo se svi potpisali došao je kraj našeg druženja te smo se trebali vratiti u školu.

Ovo je bilo veliko i jedinstveno iskustvo u mom životu. 

Svakako bi voljela opet obići Villu Ružić

  Demi Opačić, 4.r.